Osmi put po redu Bunjevački edukativni i istraživački centar „Ambrozije Šarčević“ bio je organizator Dičije nedilje, najveće dičije manifestacije kod nas i u svitu. Ko i raniji godina, manifestacija je održana u prostorijama Dičijeg pozorišta u Subatici.
Porid učenika i njevi pridavača bunjevačkog, gosti su bili i brojni roditelji dice, ko i ugledne ličnosti iz života grada. Nji su sve srdačno pozdravili mali voditelji na samom početku manifestacije.
Dica su se na samom početku mogla upoznat s istorijatom ove svitske manifestacije, ko i svojim dičijim pravima. U programskom dilu manifestacije učestvovali su: Baletska škula „Raičević“, dičiji hor Muzičke škule u Subatici, KUD „Aleksandrovo“, ko i Plesna grupa „Alisa“.
Dica recitatori dali su i sami doprinos ovoj manifestaciji, deklamujući na svojem maternjem jeziku: srpskom, bunjevačkom, mađarskom i hrvatskom.
Na kraju programa došlo je vrime da se proglase pobidnici u pravljenju plakata. Žiri za izbor pobidnika je bio u sastavu: Mirjana Savanov, Ruža Josić i Branka Marki.
Evo ko su po njevim glasovima ovogodišnji pobidnici:
Za plakat na temu „Dove”, prvo misto osvojila je škula OŠ „Matija Gubec”.
Za plakat na temu „Dan planete zemlje”, prvo misto dile OŠ „Đuro Salaj” iz Subatice i OŠ „Bosa Milićević” iz Novog Žednika.
Na temu „Uskrs” prvo misto osvojile su zajedno OŠ „Vuk Karadžić” iz Bajmaka i OŠ „Matija Gubec” iz Tavankuta.
Čestitamo!
Na samom kraju programa, dici su posluženi slatkiši i sokovi u holu pozorišta.
U subatu, 5. oktobra na poziv Happy TV, Bunjevački informativni centar iz Subatice učestvovo je u emisiji „Prelo u našem sokaku” koja je bila posvećena običajima, kulturi i tradiciji Bunjevaca.
Kroz emisiju je prikazan bunjevački folklor, pisma, bunjevačka ila, slamarstvo ko i razgovori sa pridstavnicima bunjevačke nacionalne zajednice koji su svojim divanom dočarali lipotu bunjevačke tradicije i kulture. Koji je značaj rada bunjevačke nacionalne zajednice i nacionalnog savita ko najvišeg organa upravljanja zajednicom, o tom je divanio Veljko Vojnić, zaminik pridsidnice BNS i pridsidnik UG „Bunjevačke matice” iz Subatice.
Bogastvo različitosti je lipota bogatstva nacionalni zajednica koje žive na teritoriji Republike Srbije
- Veliko mi je zadovoljstvo što nas je jedna nacionalna televizija ko što je Happy TV pozvala da bunjevačka nacionalna zajednica učestvuje u njihovoj emisiji „Prelo u našem sokaku”. Oni su nam omogućili da se pridstavimo široj javnosti kroz kulturu, istoriju, običaje i bunjevačka ila. Nadamo se da ćemo i dalje sarađivati sa Happy TV ko što su naki dogovori u planu i da smo smo uspili približit Srbiji našu nacionalnu zajednicu iako je naša zajednica mala, al je bogata sa kulturom i tradicijom – istakla je Lazarela Marjanov, direktorica NIU „Bunjevačkog infomativnog centara” iz Subatice.
Bunjevci pripadaje maloj etničkoj zajednici koja niguje svoje običaje i kulturu svoji pridaka
- Smatram da je bilo veoma uspešno pridstavljanje Bunjevaca, uspili smo da popularišemo našu malu zajednicu na dostojanstven način da svi Bunjevci mogu bit ponosni. Svako od učesnika je uno sebe u onome u čem je najbolji i na pravi način su prikazani svi segmenti bunjevačke kulture – izno je poznavalac običaja i kulture Bunjevaca a najviše poznavalac bunjevačkog folklora Miroslav Vojnić Hajduk – Marača, pridsidnik Odbora za kulturu Bunjevačke matice i pridsidnik BKC Subatica.
Nigovanje svog maternjeg jezika jedna je od najvažniji zadataka pripadnika bilo koje nacionalne zajednice
- Ovo je vraćanje Bunjevaca na veliku scenu, pridstavljeni smo na jedan lip način, kroz obrazovanje, kulturu i jezik. Ovo će veoma značit Bunjevcima pošto nemamo često prilike da se na ovaj način pridstavljamo. Bunjevci su odavno pokazali da imaje svoju istoriju, kulturu i svoj jezik i obrazovanje. Posebno je bitno spominit da mi već sedamaestu godinu zaredom imamo nastavnu na bunjevačkom jeziku u Subatici. Početak je bio težak, radili smo brez udžbenika da bi danas imali udžbenike koji se koriste redovno u nastavi – kazo nam je Dragan Kopunović, član BNS i Aktiva učitelja odbora za obrazovanje BNS.
Bunjevačka nacionalna ila su se do danas sačuvala, ona se i danas spremaje i prave u okviru bunjevački domaćinstava. Bunjevački kulturni centar iz Bajmaka je prija devetnaest godina počo održavat Festival bunjevački ila koji se do dan danas održava u Bajmaku svake godine u avgustu misecu. U okviru emisije pridstavnici BKC Bajmak: Marica Kolar, Mirko Kolar, Kata Kumer, Marija Beretić, Olja Tomašković su prezentovali tradicionalna bunjevačka ila ko i bunjevačke običaje za koje se vezuju i bunjevačka ila koja se za te običaje pripravljaje.
- Mi smo pridstavili našu nacionalnu bunjevačku kujnu ko i naše bunjevačke običaje, doneli smo da pokazemo kako se pravi tarana sa divenicom i krumpirača, od slatkog kako se prave listići, pogača sa makom i orasima i pogačice sa žmarama – kazala je Marija Kolar, članica BKC Bajmak.
Kroz program emisije „Prelo u našem sokaku” imali smo prilike čut i Alisu Prćić Vukov koja je pridstavila bunjevačku poeziju, Tamaru Babić koja se pridstavila kroz bunjevačku pismu, „LUSA” iz Subatice koja se pridstavila sa slamarskom umitnošću i koju su pridstavile Ana Jaramazović, pridsidnica „LUSE” i Ana Kopilović. Kako se pravi Božićnjak i šta pridstavlja njegova simbolika, o tom je divanila Marija Bošnjak. Folklorni dio pridstavljanja je bio rezervisan za KUD „Aleksandrovo” koji su odigrali dva spleta bunjevački igara pod stručnim rukovodstvom Vesne Takač.
U sklopu nastave na bunjevačkom svakog miseca učiteljica Jelena Vukčević svojim đacima dovodi novog, zanimljivog gosta od kojeg đaci imaje priliku naučit nove vištine, kadkad praktične a kadkad kreativne.
Ovog puta, gost radionice bio je Saša Šimić, profesionalni kuvar iz restorana „Gurinović”. On je đacima viši razreda koji pohađaje bunjevački jezik s elementima nacionalne kulture pokazo kako se pravi poznata poslastica od tista, barat file.
Koordinator radionice bila je učiteljica Jelena Vukčević. Dica su se podilila u dvi ekipe, ženski i muški dio. Divojčice su razvile tisto prateći instrukcije kuvara i svoje učiteljice, dok su derančići pržili prezlu.
Dio s kuvanjom tista valjda je dici najteže pao, tribalo je dočekat da se vidi i proba šta je urađeno za dva časa neprikidnog rada. To je vrime iščekivanja potrošeno u sigri, nuz nju sve brže i lakše prođe. Gotov barat file brzo je planio med dicom, pa možemo slobodno kazat da je radionica bila uspišna.
Ufriško će doć i oktobar, kad će dica imat priliku da zakorače u svit slikarstva. Inspiracije neće zafalit cigurno, jesen je na glasu ko godišnje doba najrazličitiji boja.