U nedilju, 1. septembra, Bunjevački kulturni centar „Lemeški Bunjevci“ iz Svetozara Miletića održo je šestu po redu slamarsko-slikarsku koloniju „Lemeška jesen 2019“ u Etno parku „Stari ribnjak“ u Čonoplji.
Pridsidnik udruženja Stipan Budimčević sad već tradicionalno okuplja umitnike slamare i slikare kako bi stvarali nova umitnička dila, povećali umitničke zbirke te povezao umitnike na području bačke ravnice.
Umitnike i njevo stvaralačko angažovanje na koloniji podržali su gosti i zvanice iz Sombora, Subotice, Bajmoka, Svetozara Miletića i Čonoplje – zaminik gradonačelnice za oblast međunarodne saradnje Ivan Šimunov, gradski većnik za oblast nacionalni manjina i saradnje sa virskim zajednicama Silard Janković, pridsidnik IO NSBNM Branko Pokornić, pridsidnica Odbora za kulturu Kata Kuntić, bunjevačka udruženja, ko i bunjevačke familije u Čonoplji.
Na temu žetve, umitnici su stvarali svoje umitničke slike u slami i bojama, inspirisani bačkom ravnicom i prilipim ambijentom etno parka. Stručnu edukaciju za dicu na temu „dubina prostora“, prikaz treće dimenzije na ravnoj površini, pridstavila je Kristina Benjak, profesorica likovne umitnosti iz Sombora.
U okviru kolonije, tokom godina, Stipan Budimčević promoviše umitnike slikare, a ove godine pridstavio je slikara iz Subotice Ivana Šarčevića Šarca.
Prilikom otvaranja izložbe prigodnim ričima program su ulipšali Željko Zelić koji je štogod kazao o slikaru Ivanu Šarčeviću, Martina Dujmović koja je čitala pismu o ravnici, a u muzičkom dilu programa nastupio je vokalni ansambl „Muzika Viva“.
Za goste i učesnike kolonije pripravljena je svečana užna i dodiljene su zafalnice učesnicima i saradnicima. Ko i pridhodni godina i ova slamarsko-slikarska kolonija ostavila je dobar utisak na positioce.
Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose sa virskim zajednicama, Grad Sombor i Centar za kulturu Bunjevaca iz Subotice podržali su projekat „Lemeška jesen 2019“ slamarsko-slikarsku koloniju BKC „Lemeški Bunjevci“ iz Svetozara Miletića.
S. L.
VIDEO PRILOG: BMC
GALERIJA FOTOGRAFIJA
│ Izvor: BMC │ Utorak, 03.09.2019. │
ČETRNAJSTO IZDANJE „FESTIVALA BUNJEVAČKI ILA”
UKUSI I MIRISI TRADICIJE
Tradicija ni ove godine nije iznevirena, po četrnajsti put su se, poslidnjeg vikenda u avgustu, Bajmokom širili mirisi domaće kujne. Tradicionalna bunjevačka, mađarska, nemačka, rusinska i srpska ila zagolicala su sva čula gostivi „Festivala bunjevački ila”. Organizatori iz Bunjevačkog kulturnog centra „Bajmok” potrudili su se da opet sve bude puno, kako kuvara, tako i gostivi.
– Počeli smo se organizovat još 2003. godine, ko sekcija u okviru KPD „Jedinstvo-Eđšeg”, al smo ubrzo svatili da imamo dovoljno snage samostalno se organizovat. I kad je bilo pitanje „Šta ćemo radit”, doneli smo ideju i da je rana dio kulture jednog naroda. Tog se držimo godinama unatrag, a proizvod svega tog je i „Bunjevački kuvar” koji je stigo u 82 zemlje svita i koji je napravio lipu prezentaciju naše tradicionalne kujne, našeg Centra, al i cilog Bajmoka – podsitio se Branko Pokornić, pridsidnik Organizacionog odbora, pa se osvrnio na četrnajsto izdanje Festivala:
– Ko i uvik, trudimo se štogod prominit i dopunit, pa nuz izvorna bunjevačka ila imamo i ila iz drugi zajednica. Ovaj put su s nama iz mađarske, rusinske, nemačke i srpske zajednice. Odziv gostivi je odličan, svi već znaju da mi ne odustajemo od našeg tradicionalnog termina, poslidnjeg vikenda avgusta, pa smo imali tridesetak izlagača i oko šezdeset ila. Imali smo i tri štanda di su se pridstavila dica, nuz pomoć roditelja i prijatelja, a cilj je da sa njima radimo, da ji naučimo, jel je to jedina šansa da nastave ono što smo započeli.
Rad domaćina, al i svi učesnika, ko i dice iz KUD „Aleksandrovo” koji su bili zaduženi za kulturno-umitnički dio programa, pofalila je i pridsidnica Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine, dr Suzana Kujundžić Ostojić.
– Naš domaćin, Branko Pokornić, je izuzetno uporan. Pripozno je šta je zanimljivo za sve, a u prilog tom su i gosti iz drugi zajednica. Identitet jedne zajednice čuva se i kroz ranu, etnolozi kažu i najduže, pogotovo u porodici. Naravno, određene stvari dožive prominu, nisu identični uzgoj i pripravljanje ko kadgod, al se trudimo ostat na tragu tradicije i bit moderni.
Jedno od tradicionalni ila po kojem su Bunjevci poznati sigurno je tarana. A nje, bar u Bajmoku, bude zadosta, jel čeljad iz BKC „Bajmok” kuvaje taranu za sve, goste, učesnike, zvaničnike, foklorce, novinare, snimatelje... „Šefica” u procesu je Emera Poljaković.
– Meni je ovo trinajsti put kako kuvam taranu na Festivalu. Ona je dobra, ko i uvik. Prvo se pripravi luka, masti, krumpira i divenice, naravno, taranu smo ranije pravili, mi u Bajmoku – divani Emera Poljaković, pa otkriva recept za dobru taranu:
– Metne se mast da se ugrije, pa se onda metne dosta crnog luka da se uprži. Posli iđe krumpir, pa kad se i on malo uprži, dolije se i vode da se prija skuva. Kad je napolak kuvan, dodaje se tarana. Mi na veliku labošku metnemo pet lončića od litre, a na kraju iđe divenica. Sve se nalije vodom, miša, doda se soli i paprike. Mora lagano vret, da ne zagori. Lani smo skuvali devet veliki labošaka od po 40 litara, ove godine će, čini se, otić i više.
Dragan Kubatov stiže iz Sombora, a sa svojim saradnicama je prikazo kako su se to Bunjevci u Somboru zabavljali na kraju 19. i početku 20. vika.
– Pridstavili smo čajanku, koja je bila popularna u vrime adventa. Onda nije bilo mogućnosti za velike igranke, pivanje i muziku, pa je organizovanje čajanki donelo priliku da se nastavi društveni život u jednom tišem i mirnijem obliku. Čajanke nisu bile naminjene velikom broju svita, okupljalo bi se po nikoliko cura i momaka, naravno, nuz nane koje su budno pazile.
Udruženje građana „Bunjevačko kolo” iz Sombora imalo je, takođe, svoj štand, a glavnu rič vodila je reduša Marija Brdarić.
– Pravimo paradičkom čorbe, gomboce i „taške”. Doneli smo malo sitni kolača, pogaču s makom i orasima, liker, naše somborsko vino. Dolazimo često i rado, drago nam je vraćat tradiciju, pripravljat ila kako su to radile naše majke.
U komšiluku su gošće iz Male Bosne. Ko i uvik, za divan s novinarima zadužena je Ana Ivić.
– Za ovu godinu smo pripravili paradičkom čorbe i ronđave čorbe, uzlivance s krumpirom, listića, pitu s jabukama... Sve su to naša stara ila. Mogli bi pripravit i štogod drugo, al se trudimo da to budu što starija ila, kaka se već riđe mogu vidit na ovakim festivalima.
Dok su žene rađe bile oko šporelja, muški dio populacije sklonio se u lad, te se staro o nikoliko kotlića. Bunjevci iz Bajmoka, Baje, Lemeša, Subotice, starali su se o tom šta se krčkalo u kotlićima.
Na tri štanda su radila dica, dio je bio okupljen oko Svetlane Mormer koja u OŠ „Vuk Karadžić” pridaje bunjevački jezik sa elementima nacionalne kulture, dio je pridstavljo KPD „Jedinstvo-Eđšeg”, a dio opet Plesnu grupu „Medžik”.
Kod plesača su u prvom planu bili kolači.
– Imamo rolate, oblatne, mafine... Pravili smo dio sami, a dio su nam pomogli roditelji. Prošle godine smo tušta prodali, nadam se da će tako bit i ove. Neće bit sekiracije ako štogod i ostane, jel sve što se ne proda mi poidemo – iskrena je Miljana Bjelica.
Njevi drugari iz KPD „Jedinstvo-Eđšeg” takođe su pripravljali slatke specijalitete.
– Pravili smo salčiće s pekmezom od višanja i čokoladne mafine sa šlagom. Zanimljivo je kuvat i štogod novo naučit – kaže Tamara Banić.
Tamara Jurić iz BKC „Bajmok” voli dolazit na Festival.
– Pravili smo pogaču koju sad prodajemo, a tu su i kolači, dok dio pravimo i na štandu, pečemo palačinte i kuvamo čorbu. Pomogli su nam roditelji i učiteljica, jel i u škuli često učimo o bunjevačkim običajima i rani.
Nuz dobru ranu i muziku pristuni su ispratili još jedan avgust, a o receptima i ilima biće još pisanja i divana, ako ne prija, onda u četrnajstom izdanju Festivalskog biltena.
N. S.
VIDEO PRILOG: BMC
GALERIJA FOTOGRAFIJA
│ Izvor: BMC │ Utorak, 03.09.2019. │
DANI BUNJEVAČKE KULTURE U BAJMOKU
„BUNJEVAČKO PITANJE”
U okviru prvog dila programa "Dani bunjevačke kulture" u Bajmoku, u petak, 30. avgusta, pridstavljena su nova izdanja BKC "Bajmok", nov dokumentarni film i trinajsto izdanje biltena koji prati "Festival bunjevački ila".
Nov dokumentarni film bio je posvećen svećeniku Paji Kujundžiću, povodom 160 godina od njegovog rođenja, a pono je naziv "Bunjevačko pitanje".
– Rič je o učeniku Ivana Antunovića koji je i nastavio rad na priporodu bunjevačkog naroda. U vrime kad nije bilo bunjevački škula, pisane riči, kad je bilo čak i zabranjeno divanit na bunjevačkom, učinio je velik napor da se poboljša položaj Bunjevaca. Osnovana su omladinska udruženja da se mladi okupljaje, vraćaje korenima, maternjem jeziku kojeg je tribalo zaštit. Radio je na osnivanju "Pučke kasine" koja je tribala bit misto okupljanja, radio je na promociji pisane riči kroz "Bunjevačko-šokački kalendar" koji je, kako je divanio, moro uć u svaku kuću... Udario je temelje razvoja i unapriđenja bunjevačke zajednice, a njegov rad i poruke su nam bitne i u današnjem vrimenu, jel moramo nastavit ić putom kojeg je pop Pajo Kujundžić svojevrimeno trasio – kazo je Branko Pokornić, pridsidnik Organizacionog odbora "Dana bunjevačke kulture", al i autor filma, te dodo da je tokom prikupljanja materijala jasno bila vidljiva ideja da se prikaže da je Pajo Kujundžić priporoditelj u hrvatskoj zajednici:
– Kad se malo uđe u arhive i kad se vide istorijske činjenice, vidi se da je bio vezan za Bunjevce i bunjevački jezik, a ne kako tvrde oni koji bi da prikroje istoriju.
Jedan od sagovornika u filmu bio je i Zvonko Stantić koji se i sam bavi istraživanjom bunjevačke istorije.
– Za nas, Bunjevce, je najvažniji dio koji je i suština njegovog rada, a to je nigovanje bunjevštine i pomoć narodu u procesu pomađarivanja. Radio je na zaštiti "Pučke kasine" koju je i spasio, piso je za "Danicu" i "Neven", skupljo je saradnike, sridstva... Pridlago je da se u osnovnim škulama bar u prva dva razreda u Subotici uči na bunjevačkom, jel je u to vrime 70% stanovništva bilo bunjevačko. Pokazo je da se vridi borit za Bunjevce i da ima načina da se to uradi. Naravno, kako je svoje škulovanje počo u Kaloči, imo je prilike sarađivat s Ivanom Antunovićom koji ga je i "zadojio" bunjevštinom. Pridočio mu je sve što je našo na ikavici, pa se i Pajo Kujundžić, kasnije profesor vironauke u gimnaziji trudio dici to isto priuštit, u cilju zaustavljanja procesa pomađarivanja – naglasio je Stantić.
O duhovnom dilu života i rada popa Paje Kujundžića divanio je svećenik Nebojša Stipić, kapelan u Čantaviru.
– U filmu smo slušali dosta o tom šta se događalo u istoriji, koja je uloga popa Paje Kujundžića, za šta se borio, al je potribno naglasit i duhovni dio njegove ličnosti. On je čovik vire, što se i vidi u njegovom radu. Važno je imat cilovitu sliku o Paji Kujundžiću, a to se ne mož dobit brez duhovnog. On je, prija svega, bio katolički svećenik koji je pripozno nevolju svojeg naroda i skladno stavovima i viri se postavio i ugradio život u narod i crkvu.
Prisutne je na premijeri dokumentarnog filma pozdravila i Žužana Magoši, pomoćnica gradonačelnika Bogdana Labana zadužena za mesne zajednice.
