Promocija knjige „Groktalice bačkih Bunjevaca“ u Subatici

│ Izvor: BMC │ Utorak, 28.09.2021. │

U prostorijama Gradske biblioteke u Subatici u ponediljak, 27. septembra, promovisana je knjiga „Groktalice bačkih Bunjevaca“ autorke dr Suzane Kujundžić Ostojić.

O knjigi su divanili Dragan Rokvić, direktor Gradske biblioteke u Subatici, dr Drago Njegovan istoričar iz Novog Sada, prof. dr Jasmina Jokić sa Filozofskog fakulteta iz Novog Sada, prof. dr Alma Rizvanović, posebna savitnica podpridsidnika Vlade i ministra za kulturu i informisanje i saradnik u nastavi na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru ko i sama autorka knjige dr Suzana Kujundžić Ostojić.

Ova knjiga je nastala na osnovu odbranjenog doktorata na temu: Antropološka funkcija i značenje groktalica kod bački Bunjevaca na Filozofskom fakultetu u Beogradu, Katedra za etnologiju i antropologiju. Izdavač ove knjige je Muzej Vojvodine i UK „Centar za kulturu Bunjevaca“.

Groktalice su bunjevačke epske pisme na ikavici, koje su dobile naziv po specifičnom načinu izvođenja. Nastale su u vrimenu prvi veliki seoba Bunjevaca iz zapadne Bosne i Dalmatinske Zagore, bižeći od Turaka već u XVII viku.

Velik doprinos dao je naš poznati sakupljač Blaško Rajić (1878-1951) koji je ujedno izdao prvu zbirku „Narodnog blaga“ 1910. god. i u proširenom drugom izdanju 1923. god., pokazao je interesovanje za bunjevačke groktalice, koje su objavljene u toj knjigi. Na osnovi Rajićevih podataka Milivoj V. Knežević je prihvatio i razvio tezu da groktalice ne pivaju samo muškarci neg starije žene – nane, obično u svatovima radi uticanja pismom na buduće supruge, a i radi uveseljavanja gostiju najrazličitijeg uzrasta.

Ova okolnost uobičajenog pivanja groktalica ipak nije dovoljan i uvirljiv razlog da se one svrstavaju u “svatovske“ pisme, koje samostalno postoje u više karakterističnih oblika, al isključivo ko običajne.

Groktalice su po svom ustaljenom deseteračkom obliku i po svojem sadržaju uobličile cilokupna narodna iskustva iz borbi tokom burni istorijski zbivanja i izrazile glavne životne nazore, etička svaćanja društveni odnosa i ponašanja čovika u zlu i dobru, poštenju i pokvarenosti, ljubavi i mržnji, u bogastvu i siromaštvu, u ropstvu i slobodi.

Groktalica iziskuje poseban način pivanja što znači uzimanje dubokog glasa iz grla uz pomoć dijafragme što se kod Bunjevaca zove “groktenje“.

T. B.

FOTOGRAFIJE

Reakcija na izjave pridsidnika Republike Hrvatske o Bunjevcima

Reakcija na izjave pridsidnika Hrvatske Zorana Milanovića, u kojima Bunjevce naziva Hrvatima, u kojima navodi, da je hrvatska zajednica u Subatici veća nego gotovo sve zajednice u kojima žive Srbi u Hrvatskoj, da su u Subatici 1900. godine, od 100.000 stanovnika “50 odsto bili Hrvati Bunjevci”, i da ju je to činilo “najvećim hrvatskim gradom”.

Poštovani gospodine Milanoviću, Bunjevci su autohton južnoslovenski narod, baš kao što su i Hrvati i Srbi.

Podsitiću Vas, gospodine Milanoviću, na istorijsku činjenicu da je na Velikoj narodnoj skupštini prisajedinjenja današnji prostora Vojvodine tada Kraljevini Srbiji, u Novom Sadu 1918. godine, med svim delegatima bilo 84 delegata Bunjevaca (jedan na 1.000 stanovnika), i 1 (jedan) delegat Hrvat. To dovoljno govori o odnosu broja Bunjevaca i broja Hrvata na ovim prostorima početkom dvadesetog vika. Krajem devetnaestog i početkom dvadesetog vika – znači i 1900-te, Subatica ne da nije bila “najveći hrvatski grad” nego tada u Subatici nije ni bilo Hrvata. Hrvatski jezik se u Subatici nije mogo ni čut, jer ga niko nije ni koristio, divanilo se mađarski, srpski i bunjevačkom ikavicom. Bunjevci, na žalost, jesu bili izloženi nasilnoj asimilaciji u Hrvate, što je kulminiralo sramnom “Naredbom” tadašnje komunističke vlasti 1945-te godine, kojom je naređeno da se svi Bunjevci imaju smatrati Hrvatima bez obzira na ličnu izjavu. Vašim izjavama Vi i danas podstičete i prizivate nasilnu asimilaciju Bunjevaca u Hrvate.

Pitam Vas gospodine Milanoviću, ako “takozvani Hrvati” u Subatici i okolini pridstavljaju, kako sami kažu, “bunjevačke Hrvate” – ko pridstavlja u Srbiji Hrvate – Hrvate? Veoma me čudi da dozvoljavate da danas u Srbiji hrvatsku manjinu, gotovo u potpunosti, pridstavljaju pohrvaćeni Bunjevci, a ne Hrvati. Pravo je danas svakoga da se izjasni ili ne izjasni o nacionalnoj pripadnosti onako kako sam oseća i želi i mi Bunjevci to poštujemo. Bunjevci imaju svoj Nacionalni savit, (koji se, uzgred, bira na neposrednim izborima, jer ima dovoljno Bunjevaca upisani u birački spisak manjine), a Hrvati imaju svoje Nacionalno vijeće (koje se, uzgred, nikad nije biralo na neposrednim izborima, jer se nije dovoljan broj Hrvata upisao u birački spisak manjine).

Država Srbija je danas demokratska država koja svim manjinama, pa i Hrvatima, omogućuje da se nacionalno izjasne, da niguju svoju tradiciju, kulturu i jezik. Mi Bunjevci, ponosni smo i zafalni, da nas naša matična država Srbija danas pripoznaje kao autohton južnoslovenski narod, i da poštuje naše opridiljenje da smo u Srbiji danas jedna od nacionalni manjina, sa svim pravima i obavezama koje imaju i sve druge nacionalne manjine, i da nam jednako ko i svima, omogućuje nigovanje sopstvenog identiteta, tradicije, kulture i jezika.

Vaš pristup, i Vaši istupi, gospodine Milanoviću, najblaže ričeno, graniče se sa krajnjim licemerjem i bezobrazlukom, očigledno zasnovanim samo na mržnji, što je, dozvolićete, po mom skromnom mišljenju, neprimereno jednom pridsidniku ozbiljne evropske države.

Zafaljujemo Ministru Aleksandru Vulinu na reakciji u zaštiti prava i dostojanstva Bunjevaca u Srbiji, i očekujemo da se i ubuduće reaguje na ovakve i slične provokacije, zasnovane na mržnji, a sa ciljem promovisanja asimilacije Bunjevaca u Hrvate.

Subatica, 28. septembar 2021.

Mirko Bajić         

Pridsidnik Saveza bačkih Bunjevaca

Bunjevački svatovi – posli dvi i po decenije

│ Izvor: BMC │ Ponediljak, 27.09.2021. │

U subotu, 25. septembra, održana je promocija filma „Bunjevački svatovi“. Rič je o projektu Kulturno-umitničkog društva „Aleksandrovo“ koji je čeko dvi i po decenije kako bi ugledo svitlost dana.

Naime, veći deo materijala je snimljen, al je godinama bio rasut, sve dok nije stigla pomoć Ustanove kulture „Centar za kulturu Bunjevaca“.

– Film je rađen je na bazi istorijski izvora, naročito Kate Prćić, Ištvana Ivanjija, mog dide Mije Mandića, Taki svatovi su bili prija 100 godina, pa smo tražili take salaše i enterijere koji su bili odgovarajući – kazo je Mijo Mandić koji stoji iza scenarija i režije.

Najveći dio „glumačke postave“ činili su članovi KUD „Aleksandrovo“.

– Snimci su bili izgubljeni, dio nije bio snimljen onda. Uspili smo konačno sve sakupit, završit. Ideja je potekla od Mije Mandića i mog pokojnog oca, nuz veliku podršku šandorsku firmi – divanio je Tihomir Vrbanović, pridsidnik KUD „Aleksandrovo“.

U ulogi mlade i mladoženje bili su Igor Krčelić i Vesna Takač, a kažu kako im je to bio doživljaj kojeg će pamtit cilog života.

Kako je i kazano na promociji, velika pomoć stigla je od dr Suzane Kujundžić Ostojić.

– Kad je počela „Korona“ i kad se utišalo, imali smo kada tragat za materijalom. Uspili smo skupit sve na jedno misto i snimit što je falilo. Snimljeno je koliko se moglo u to vrime autentično, lipo se divani bunjevački, i ovo je svakako vridan film – dodaje pridsidnica NSBNM, odnosno upravitelj UK „Centar za kulturu Bunjevaca“.

VIDEO PRILOG: BMC

FOTOGRAFIJE