Podnet pridlog za poništenje akta kojim su Bunjevci silom pritvoreni u Hrvate

Bunjevački nacionalni savit je 28. marta uputio pridlog Upravnom sudu u Beogradu da se poništi rešenje Narodno oslobodilačkog odbora Vojvodine iz 1945. godine prema kojem se Bunjevci i Šokci imaju tretirat kao Hrvati, i tako vodit u svim dokumentima. To je bila tema konferencije za medije Bunjevačkog nacionalnog savita održane 31. marta. Zastupnik nacionalnog savita, advokat Lidija Homolja Inđić, je o podnetom pridlogu Upravnom sudu kazla slideće:

- Za upravni akt se na osnovu Zakona o upravnom postupku može tražiti ništavost upravnog akta u svakom periodu, pa čak i nakon 61 godine. Mi smo zato Upravnom sudu u Beogradu i podneli ovaj predlog kojim tražimo da se donese rešenje da se proglasi ništavnim akt, naređenje Glavnog narodno oslobodilačkog odbora Vojvodine, Odeljenja za unutrašnje poslove, od dana 14. maja 1945. godine u Novom Sadu. A on glasi:

„Događa se, da se mnogi Hrvati uvode kao Bunjevci i Šokci u rubrike, gde se označava narodnost, a ne kao Hrvati kao na pr.: u legitimacije, razne evidencije i spiskove, i to biva često i po njihovom izričitom zahtevu ili po volji i nahođenju dotičnog činovnika. Kako bunjevačke i šokačke narodnosti ne postoje, to vam se naređuje da sve Bunjevce i Šokce imadete tretirati isključivo kao Hrvate bez obzira na njihovu izjavu.

U raznim okruzima i mestima, gde su oni do sada uvedeni kao Šokci i Bunjevci, ima se to ispraviti i označiti kao Hrvati naročito u legitimacijama, biračkim spiskovima, putnim objavama i raznim drugim spiskovima po narodnosti. U buduće se imaju unositi samo i isključivo kao Hrvati. Sve do sada izdate legitimacije i isprave, gde su označeni kao Bunjevci i Šokci imaju se uništiti i nove izdati, izdavanje novih legitimacija ne sme se ponovo naplaćivati od stranaka.

Stavlja vam se u dužnost da o ovome odmah izvestite sve gradske i sreske odbore a preko ovih i mesne, da to što pre bezuvetno sprovedu, a vi da se starate da se ovo svakako izvrši i da o učinjenom izvestite. Smrt fašizmu – Sloboda narodu!“

- Dakle – nastavila je Lidija Homolja Inđić - radilo se o tome da se u svim legitimacijama, biračkim spiskovima, itd. svaki Bunjevac i Šokac upiše kao Hrvat. U praksi smo imali da su se Bunjevci i Šokci morali izjašnjavat kao Hrvati ili kao ostali. Sada se postavlja pitanje, ako sud usvoji naš predlog odnosno presudi u našu korist, koja pravna dejstva će ono proizvesti? Ako se dobije ništavnost ovog rešenja iz 1945. godine, poništavaju se sve pravne posledice koje su proistekle iz ove odluke.

Blaško Gabrić, pridsidnik Nacionalnog savita, konstatovo je da Bunjevci konačno moraju metnit tačku na osporavanja Bunjevaca i priče o Bunjevcima-Hrvatima, i na to da Bunjevci falsifikuju istoriju.

- Istorija nije počela od nas, nit od nji, a asimilacija Bunjevaca postoji odkako postoje Bunjevci. Pošto je to jedan vridan i pošten narod, svako je tio da taj narod bude njegov. Mi smo do danas uspili da sačuvamo našu samobitnost, da budemo Bunjevci, da budemo to što jesmo, a jedan dio Bunjevaca su pristali da budu Jugosloveni da ji ne bi svrstavali u Hrvate, kad su ji nasilno priveli u Hrvate.

Nikola Babić, podpridsidnik Bunjevačkog nacionalnog savita, je podsitio kako i kad su Bunjevci došli do ovog dokumenta iz 1945. godine.

- Malo je čudno da ovaj dokument dugo nije bio dostupan Bunjevcima nit je ijedna institucija imala priliku da na to odreaguje na adekvatan način, iako je ovo bilo nasilje na identitet jednog naroda. Sa dokumentom smo se prvi put sreli na elektorskoj skupštini 23. februara 2003. godine kad je osnovan prvi Nacionalni savit bunjevačke nacionalne manjine. Tad je naš član Nacionalnog savita Đuro Bošnjak dono dokument iz somborskog arhiva.

- Već te prve godine funkcionisanja Bunjevačkog nacionalnog savita mi smo ovaj dokumenat prineli u Skupštinu i Izvršno veće Vojvodine i u Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, al po tom pitanju ništa do danas nije priduzeto.

To oklivanje dovodi i danas do ozbiljni problema u osporavanju Bunjevcima pravo na samobitnost a time i do teškoća u radu i funkcionisanju Bunjevačkog nacionalnog savita i drugi bunjevački institucija.

- Virujem da će ovo rešenje iz 1945. godine sud proglasit ništavnim. Bio bi jako nezadovoljan ukoliko se to ne bi desilo, i žalio bi se i međunarodnim institucijama, do kraja svita bi se žalio, jel taki akt ne mož ostat na snazi, kazo je Blaško Gabrić uviren da će naša država Srbija konačno svatit da je za Bunjevce ovo matična zemlja.