bunjevacki_obicaji

 

obicajiPRIDGOVOR

Po prvi put Bunjevci su dobili mogućnost da sami i na svojem jeziku pišu o svojim običajima. Publikacija je sastavljena uz pomoć raspoložive literature, kazivanja ljudi i ličnog poznavanja stvari.

Publikacija se sastoji od sedam zasebni dilova:

1. Bunjevačka okupljanja i prela (obuhvata društveni život Bunjevaca s početka 20. vika i na dalje)
2. Zimski običaji kod Bunjevaca (od 25. novembra tekuće godine do 6. januara naredne godine s naglaskom na običaje za Božić)
3. Običaji za korizmu i Uskrs (najopširnije su opisani običaji za Uskrs)
4. Kraljice kod bačkih Bunjevaca (običaj za dan Duhova u litnje vreme – pivanje kraljica)
5. Žetvene svečanosti (običaji od sitve do žetve, zatim opis završetka žetve žita – dužijanca)
6. Svadbeni običaji kod Bunjevaca s kraja 19. vika
7. Nošnja bački Bunjevaca (ženska, muška i dičija nošnja te nošnja za svaki dan i svečana nošnja)

Svaki autor navedeni pojedinačni dilova ove publikacije, svojim radom dao je doprinos u opisu i objedinjavanju bunjevački običaja. Ali ode naglašavamo da ima još običaja koji nisu obuhvaćeni a i po njima su Bunjevci pripoznatljivi.

Ovi radovi su ujedno polazna osnova za dalja i opsižnija istraživanja. Zato smo zafalni svakoj dobronamimoj sugestiji, koja bi mogla bit dopuna ovim tekstovima i koju bi umetnili u buduće prošireno izdanje.

pridsidnik Nacionalnog saveta
bunjevačke nacionalne manjine

Nikola Babić


UVOD

Prid vama je knjiga o bunjevačkim narodnim običajima. Kroz sve vrime, uz tusta muke i još više upornosti, od kako su Bunjevci došli na današnje prostore uspili su sačuvat svoje običaje, viru i jezik. Sve ono što jedan narod čini svojim, posebnim i pripoznatljivim.

Običaji su se vrimenom minjali, većina nj i potiče iz prastarog vrimena i Bunjevci ji zovu “starovinjski”. Oni su uglavnom vezani za krišćanske svece, protkani su virovanjima i starovirskim narodnim običajima. Taki su: Poklade, Cvitna nedilja, Kraljice,
Advent, Sv. Luča, Badnji dan… S druge strane, tu su običaji koji su nastali praćenjem životnog ciklusa, od rođenja, udaje-ženidbe do smrti. Dok su godišnja doba i ciklusi u prirodi, opet, doveli do niki virovanja, iz čega su se razvili običaji vezani za: sitvu, žetvu, disnotore, berbe…

Sve svoje običaje Bunjevci su štovali i zdravo svečano održavali, ophodeć se prema njima sa posebnim poštivanjem, jel je to bilo njevo naslidstvo od pridaka.

Za Bunjevce su običaji bili orijentir u vrimenu i ovoj širokoj Panonskoj ravnici. U njima je satkana osnova njevog življenja, ono čemu su težili, što ji je radovalo i uzdržavalo kroz svo ovo vrime.

O svemu tom je pisalo sedam autora, različiti struka i obrazovanja, al njim je bila zajednička želja da svoje običaje, s puno ljubavi i poštivanja, zabiluže i sačuvaju od zaborava. Isto tako, da i mladima koji danas nemaje priliku sustriti se sa tusta običaja (jel se
oni više i ne održavaje, el su se prominili), pridoče kako se kadgod živilo. Upoznavanjem svog naroda lakše ćemo razumit i sami sebe.

Oživljena su nika stara vrimena, opisana svetkovanja i svatkovanja, kaki više nema. Ponovo su zašuštile svile, zazvekećale mamuze, čule su se kraljice i njevo “Ljeljo” kako odjekiva niz sokake. Risari su naoštrili svoje kose, mastalundžije su opet čuvale
snašu i pile su se “trojice”, bila je gužva i svečana tišina na ponoćki, šarala se uskršnja jaja, igralo se momačko kolo na prelu, onako ko da vrime ne postoji i da nikad proć neće.

Sve je to ode prid vama, opisano pravim bunjevačkim jezikom. Onim kojeg nam već 200 godina ne dadu u škulama učit, al i onog kojeg smo u kući od naši mama prvo čuli. Za navik zapantili i svojoj dići utkali, kako bi ga od zaborava sačuvali!

mr Suzana Kujundžić - Ostojić


UKRATKO O BUNJEVCIMA

Bunjevci su velika etnička grupa, koja se na prostore takozvanog Bajskog trougla (Baja-Subotica-Sombor) doselila iz dilova oko Like, Bosne i Dalmatinske Zagore.

Kad se divani o Bunjevcima najčešće se pomisli na bačke Bunjevce, koji su ovu odrednicu uz ime i dobili zbog bačke ravnice na koju su se naselili.

O dolasku Bunjevaca u pomenuti Bajski trougao pisalo je tusta istoričara i razni autora (dr Jovan Erdeljanović, Ante Sekulić, dr Ivo Milić, Aleksa Ivić i drugi), al i porid tog ova tema nije skroz razjašnjena.

Period doseljavanja započo je još s početka XIII vika i odvijo se kasnije još nikoliko vikova u etapama. Najveći broj Bunjevaca doselijo se tokom XVII vika i to 1686. godine. Sa ovom godinom se slaže većina istoričara koji su se bavili ovom temom. Razloga za napuštanje svoje postojbine kod Bunjevaca bilo je više. Jedan od najvažniji bio je izuzetno težak život, zbog škrte i loše zemlje koja nije rađala dosta ni za priživljavanje, a mučili su ji i stalni sukobi sa Turcima. S druge strane, vodila ji je želja za boljim životom koji su očekivali da će nać na novim prostorima.

Ključnu ulogu u seobi Bunjevaca imali su franjevci, pod čijim vodstvom je i naseljavano Podunavlje. Ko najmasovnija seoba spominje se ona pod vodstvom fra Anđelka Šarčevića i s njim još 18 franjevaca.

O nazivu Bunjevci ima takođe neobjašnjeni i nepoznati momenata. Postoji nikoliko mogući varijanti, al ni za jednu nema pouzdani podataka. Misli se da njim ime potiče od rike Bune, porid koje su kadgod živili. Zatim, od Bun, imena sridnjevikovnog naroda, koji je često dizo bune zato što nije trpio nepravdu i zlostavljanje. Postoji i mišljenje da je ime poteklo od glagola bunjati, nerazgovitno divaniti; ko i od imenice bunja, koja je označavala sklonište od kuružnje koju su seljaci kadgod pravili na njivama,
kako bi se u nji sklonili od nevrimena el bi tu prinoćili, zato što su njim salaši bili zdravo udaljeni. Među Bunjevcima je najrasprostranjeniji stav da su ime dobili po riki Buni, koju su metnili u tusta svoji narodni pisama.

U pisanim se dokumentima prvi put naziv Bunjevac spominje u popisu poreznika 1550. godine u Baranji.

Došavši u ovu plodnu panonsku ravnicu Bunjevci su svoj život vodili između motike i puške. Krčili su i obrađivali zemlju, a ratovali da bi zaštitili svoju imovinu, ali i na frontovima za tuđe interese. Osnivanje Vojne krajine donelo je Bunjevcima određena prava i beneficije, koje je opet ta ista vlast često kršila, el jednostavno ukidala.

Sve do polovine XIX vika Bunjevcima je na novim područjima bilo zdravo teško. Stalna ratovanja, dizanje ustanaka, a mučili su ji i visoki porezi. Nije ji mimoišla ni kuga koja je u to vrime harala, a nuz nju je išla i velika suša.

Polovinom XIX vika veći dio Bunjevaca prilazi živit u gradskim sridinama. Sva ta teška vrimena Bunjevci su pribrodili uz pomoć svoje vire, upornosti i običaja. O tom će u ovoj knjigi bit riči.

mr Suzana Kujundžić - Ostojić