U povodu obilužavanja stogodišnjice od Prvog svitskog rata, u prostorijama Bunjevačke matice u utorak, 29. jula, održana je istorijska tribina „Sićanje na Veliki rat”, u saradnji s Pedagoškim fakultetom u Somboru, na kojoj su divanili prof. dr Saša Marković i Ivan Sedlak, pridsidnik Matice.

   Poznato je da su Bunjevci najveću ulogu u Velikom ratu odigrali upravo na njegovom kraju, prilikom održavanja Velike narodne skupštine Srba, Bunjevaca i ostalih Slovena 25. novembra 1918. godine. Međutim, njeva aktivnost, koja će kasnije dovest do stvaranja zajedničke južnoslovenske države, počela je još polovinom 19. vika. Ono čime su se Bunjevci vodili tokom rata zasnivalo se na principu samoopridiljenja, kojeg je američki pridsidnik Vilson naminio malim narodima, kakav je i bunjevački, a di je mislio na narode koji su bili u sastavu Austro-ugarske monarhije i čija je sudbina bila vezana za taj princip, koji je davo pravo narodima da se izjasne u kojoj državi, sa kim i kako žele živit.

   Kako je cila tribina bila u znaku doprinosa Bunjevaca u Prvom svitskom ratu, prof. Marković je istako kako su u to vrime oni bili, ko i većina naroda, u rascipu izmed lojalnosti Austro-ugarskoj i potribe da afirmišu solidarnost sa slovenskim narodima i njevom borbom tokom rata. Za velik broj naroda, a ujedno i za bunjevački, rat je značilo odlazak mladi na frontove na strani austro-ugarske vojske, iako su, u većini slučajeva, simpatije bile na drugoj strani, dok je u isto vrime rasto patriotizam kod ljudi koji su ostali i želja da se riši njeva sudbina, dok je konačno rišenje nađeno je u formiranju Kraljevine Srbije 1918. godine.

S. N.